Evo neko vrijeme od kako je Crna Gora u „blaženom stanju“, njom teče med i mlijeko, ne treba niko ništa da radi osim da uživa. Jedino imamo mali problem sa istorijom, ali prilike su na našoj strani. Crnom Gorom capti „široka demokratija“ i pravo je vrijeme da se isprave mnoge nepravde koje su nam nanesene...
No, ne gubimo vrijeme, već se latimo posla, pred nama je mnoštvo nagomilanih nepravdi koje nam u nasledstvo ostaviše prethodnici, koje su nas vjekovima gurale u nazadak. Istorija nam je unakažena, a bogami ona nam je i najvažnija, jer bez nje života nema.
Odakle da krenemo? Od Crnojevića ili Petrovića? Ko nam od njih više zla nanese?
Bogami krivi su i jedni i drugi! I jedni i drugi su srpstvo propagirali...
A srpstvo nam je kamen spoticanja. Odakle nam to zlo doniješe? Crnojeviće i nekako da zaboravimo, ali kako onog genocidnog pjesnika da se oslobodimo koji nam izmisli nekakvu istragu poturica od koje danas živjeti ne možemo. Od nje nikako valjano da prodišemo, kad evo novi problem – „seperatista Gavrilo Princip“. I on ulje na vatru doli! A za sve jade 1918. godina i Božićni ustanak. E, tu s glave izginusmo!
To se ispraviti mora. Te božićne junake moramo rehabilitovati i proglasiti za narodne heroje. Ne prođe mnogo vremena kad evo Hitler i Musolini dođoše sa svojim divizijama, te kod nas izginuše i nagrdiše, valja im sad tolike spomenike popraviti, a bogami i njih rehabilitovati.
Vidim ja mnoštvo se problema u ovoj našoj istoriji nagomilalo. Ali polako, srpstva smo se oslobodili, sada je država Crna Gora i „moraju biti svi Crnogorci“! Ali zato su zaslužni božićni junaci. Moramo ih proglasiti za „narodne heroje“.
Odakle da krenemo? Pa od Krsta Zrnova Popovića, on je najzaslužniji. A bogami za njegova (ne)djela i zasluge i kralj Aleksandar ga je pomilovao i anestirao. No narodna izreka kaže „vuk dlaku mijenja a ćud ne“.
Kada banu Hitler i Musolini, on ne htjede u redove NOB-e kuda krenuše mnogi rodoljubi, kuda krenu i dostina njegovih časnih Popovića, kao i njegov sin Nikola, već on uze okupatorsku, izdajničku pušku i posta Musolinijev sluga. Danas kažu da je ostao dosledan svojim idejama i za njih je život dao. Kad slobode dođoše dani, pobjednici koji su istoriju pisali, zasluženo mu mjesto daše i kao izdajnika ga, na stub srama postaviše, kao i njegove saradnike i istomišljenike. Punih 60 godina generacije koje učiše istoriju, učiše o njemu kao o izdajniku. Pošto se danas vrijeme promijenilo i ti pobjednici izgubiše svoju poziciju sada je pravo vrijeme da im se vrati milo za drago. Stvari se vrtoglavo mijenjaju i neko je riješio da se uloge malo zamijene. Oni koji su bili izdajnici, došao je red da budu pobjednici. Zašto ne, jer sada oni pišu istoriju. Tako su sada Krsto Zrnov Popović i njegovi saborci, „ patriote, časni borci za svoju ideju i narodni heroji“.
Mnoštvo je pitanja, a ključno je: Gdje ćemo danas smjestiti one istinske hrabre borce NOR-a, dične sinove ove zemlje koji ne htjedoše nositi okupatorsku pušku, koji izdajnike stalno prezirahu, koji na svoja pleća izniješe NOB-u i boriše se jednako protiv okupatora i domaćih izdajnika? Gdje ćemo sada da smjestimo narodne heroje: Raka Mugošu, Veljka Milatovića, Nikolu K. Popovića, Ljuba Čupića, Veljka Vlahovića i da ne nabrajam brojne velikane koji krvlju ispisaše istoriju koju danas neki žele da prekrajaju? Šta ćemo sa milionsedamstošesthiljada patriota i rodoljuba, najboljih sinova i kćeri koji živote daše i slobodu ne dočekaše? Sigurno znam da im nije mjesto sa talijanskim slugama i podrepušama. Ako ne radi čega a ono radi časti i poštenja ove Crne Gore koju njeni današnji „tvorci“ na svakom koraku omalovažavaju i brukaju. Pitam se primjećuje li iko u ovoj zemlji šta se zbiva?
Eto, to je problem naše istorije koji je komplikovan i zamršen, ali mi ćemo ga riješiti, mi koji smo sada na poziciji, pisaćemo novu istoriju. Evo napisali smo i knjigu „Ispovijesti poslednjih zelenaša Krsta Popovića“. Evo smo je i ispromovisali na državnoj televiziji u emisiji „Pjesmom i igrom kroz Crnu Goru“.
Igrajmo se! Kroj i prekroj – skrojimo istoriju Crne Gore.
Svetislav Šestović